LJUBUŠKI (grad 5.000 žitelja, a općina oko 30.000) pripada primorskoj Hercegovini s prosječnom nadmorskom visinom od 100 do 300 m. Klima je umjerena mediteranska (25,2 °C sr. godišnja) s 2.300 sunčanih sati tijekom godine. Uz poznati krški hercegovački reljef Ljubuški ima više plodnih polja: Ljubuško, Veljačko, Vitinsko, Rastok i Beriš, koje natapa troimena rijeka Tihaljina - Mlade - Trebižat, na kojoj se nalaze dva biserna slapa - Kravica i Koćuša. Grad se nalazi na značajnim prometnicama prema Mostaru (36 km), Makarskoj (55 km), Splitu (120 km), Dubrovniku (130 km) i Sarajevu (170 km).

Ljubuški kraj s obiljem vode, bogatstvom flore i faune, zacijelo je bio nastanjen u prapovijesno doba, o čemu svjedoče kameni, koštani i metalni nalazi, koji se čuvaju u Muzeju Franjevačkoga samostana Humac, najstarijemu muzeju u BiH, utemeljenom 1884. Prvi poznati stanovnici bili su Iliri, najvjerojatnije u početku Daorsi, koje su potisnuli ratoborni Ardijejci i Delmati. Od njih su ostale brojne grobne kamene gomile i utvrđene gradine po padinama i vrhuncima brda.

Rijeka Trebižat duga je od svojega izvora u Peć-Mlinima do ušća u Neretvu u Strugama 50 km. Ona je nastavak toka od Posušja (Tribistovo, kota 903), tako da je de facto susrećemo pod devet imena: Culuša - Ričina - Brina - Suvaja (Posušje) - Matica - Vrlika (Imotski) - Tihaljina - Mlade - Trebižat (Ljubuški).
Tihaljinom se naziva riječni tok od izvora u Peći do Greblja na Mladima (Veliki most). Odatle pa do Parila kraj Otoka zove se Mlade, po narodnoj legendi da se pomlađuje iz izvora Klokun u Klobuku. Od Parila pa do Jegetine, gdje je ušće Vrioštice zove se Prokop. Neki razlikuju dva toka: Stari prokop i Kanal ili Prokop. Od Jegetine pa do ušća zove se Trebižat.

Rijeka Vrlika u Šajinovcu ponire. Međutim, izvor Tihaljine prima još neke druge vode uz one vrličke. U Tihaljinu u Peć - Mlinima utječu i vode kroz umjetni tunel ispod brda Petnik, izgrađena 1946. Izvor rijeke Tihaljine u zaseoku Peć - Mlini (Drinovci) slikovit je: voda kulja iz pećine podno crvenkastih vapnenačkih stijena (Cvitanjske stine) visokih 150 metara. Prostor Peći u obliku potkovice jedinstven je kraj. Više je izvora na području Tihaljine: Bartulovo vrilo, Jurića vrilo, Rašića vrilo, Modro oko, Nenač.
Rijeka Mlade stvorila je na svojemu toku slap Koćušu u Veljacima. Nakon što iziđe iz ravnice riječna matica nailazi na prepreke - čvrste vapnenačke stijene - te se obrušava s visine 10 - 12 metara na širini od 30 metara.
Najatraktivniji lokalitet na Trebižatu je slap Kravica, tri km nizvodno od Vitaljine, u Studencima blizu Ljubuškoga. Stvoren je radom sedronosne rijeke Trebižat, pa je kao prirodan fenomen pod zaštitom države kao prirodna rijetkost. Visina slapa kreće se od 26 - 28 metara, s vodenim amfiteatrom ispod slapa promjera 120 metara.

Humačka ploča, najčuveniji je spomenik ljubuškoga kraja pisana na starohrvatskoj ćirilici s primjesama dvaju glagoljska slova. Govori o gradnji crkve Sv. Mihovila, koju podiže izvjesni Kresimir i njegova žena Pravica (?). Ploča teška 142 kg nađena je vjerojatno na Humcu, možda na lokalitetu Grebine. Kako kod kulta Sv. Mihovila, ratničkoga sveca, crkve znaju biti na vrhuncima, za pretpostaviti je da bi takav mogao biti Humac. Predlažem jednu inačicu čitanja teksta s ploče: U ime oca i sina i Svetoga Duha. Ovo je crkva Arkanđela Mihovila a zidao ju je Kresimir, sin Sretenov, župi Rastoci, i njegova žena Pravica. (Radoslav Dodig)

Muzej Humac, smješten u Franjevačkom samostanu Humac kod Ljubuškoga, najstarija je institucija te vrste u Bosni i Hercegovini. Utemeljen je 1884., četiri godine prije čuvena Zemaljskoga muzeja u Sarajevu. Nakon više uspona i padova napravljen je nov i suvremen postav arheološke zbirke u suterenu samostana.
U zbirci su izloženi mnogi predmeti s područja Hercegovine, od neolitika do srednjega vijeka, u različitim materijalima: kamenu, bronci, bakru, željezu, srebru, zlatu, staklu i drvetu. Najstariji eksponati su iz mlađega kamenoga doba, 3.000 god. pr. Kr. Moguće je da neki potječu iz Ravlića pećine, na izvorima Tihaljine, u Peć-Mlinima. Brojni su i nalazi iz željeznoga doba, od čega se ističu ono iz ilirske riznice u Gorici kod Gruda. Vrijedni su izlošci iz ostave iz Krehina Graca kod Čitluka te oprema nekoga ratnika iz Radišića (brončana kaciga i nekoliko kopalja). Antički nalazi brojni su: oružje, grobni nalazi, novci, alat, nakit i grobni spomenici. Iz srednjega vijeka među nalazima ističu se: Humačka ploča, kamena ploča sa starohrvatskim pleterom iz Mostarskih Vrata, karolinški mač i mamuze.
Uz arheološku zbirku u pripremi je postav numizmatike, sakralnih i etnoloških predmeta, galerije i lapidarija.

GALERIJA TMT LJUBUŠKI

Galerija Tihaljina-Mlade-Trebižat (TMT) Ljubuški utemeljena je 1995. U njoj je proteklih godina održan niz vrijednih i zanimljivih manifestacija: izložaba slika i skulptura, predstavljanja novih knjiga, izložaba kulturne i povijesne baštine, te predstavljanja poštanskih maraka.

KUD HERCEG STJEPAN

KUD Herceg Stjepan Ljubuški osnovano je u srpnju 1999. godine s ciljem da njeguje i očuva od zaborava izvorne igre, plesove i drevne običaje Zapadne Hercegovine. Društvo broji oko 50 članova. U svom kratkom vremenu postojanja bilježi oko 60 javnih nastupa u zemlji i inozemstvu.
Društvo njeguje pjesme i plesove Hercegovine uz pratnju dipli i usne harmonike, mušku i žensku gangu, gusle, dvojnice i linđo.

HRK IZVIĐAČ
Rukomet u Ljubuškom ima tradiciju dugu blizu 50 godina, odnosno rukomet se u ovom gradu službeno igra od 1956. kada je pri sadašnjoj Gimnaziji utemeljen klub pod nazivom ORK (Omladinski rukometni klub) Partizan.
Ljubuški rukometni klub (muški i ženski) selekcija od 1963. godine nosi naziv Izviđač, jer je većina njegovih igrača i igračica bila u članstvu lokalne izviđačke organizacije. Pod ovim imenom klub djeluje i danas, a jedino se mijenjao predznak imena kluba (od ORK-a, preko RK-a do današnjeg HRK-a).

HNK LJUBUŠKI
Nikola Rafaeli i Franjete Mediraza svojim sinovima Federu i Perici Rafaeliju i Bruni Medirazi kupili su prvu nogometnu loptu davne 1933.
Prvi nogometni klub u Ljubuškom osnovan je 1937. godine i zvao se LJOŠK (Ljubuški omladinski športski klub). LJOŠK nije bio nigdje registriran i uglavnom bi odigravao utakmice protiv slično oformljenih klubova iz okolnih mjesta. Početkom Drugog svjetskog rata klub se gasi.
Po završetku rata 1947. osniva se Udarnik ali zbog organizacijskih i financijskih poteškoća nije dugo trajao, do 1949. godine.
Kada se ugasio Udarnik 1952. godine osnovan je NK Sloga. NK Sloga privremeno je prestao s radom 1957. godine da bi poslije deset godina, 1967., ponovo obnovljen i aktiviran. NK Sloga natjecao se u međuopćinskoj ligi a najveći uspjeh postigao je 1982. godine kada je kao prvak Hercegovačke lige prešao u regionalnu ligu skupina Jug.
U proljeće 1994. godine nakon ratne stanke Ljubuški nogometni klub je obnovljen i dobio je novo ime. NK Sloga preimenovan je u HNK Ljubuški koji sudjeluje u tek osnovanom prvenstvu Herceg-Bosne.