Iz mora so se dobiva isparavanjem morske vode u prostranim plitkim bazenima, odnosno industrijski u vakumskoj isparivačkoj stanici. S pomoću sunca i vjetra dolazi do isparavanja morske vode i do povećanja koncentracije. Tada se počinju taložiti neke soli koje se nalaze u moru. Najprije se istaloži kalcijev karbonat (CaCO), a zatim se istaloži gips (CaSO4.2H2O). Tokom samog postupka procesa kristalizacije pazi se na koncentraciju ugušćene morske vode kako se ne bi na natrijev hlorid istaložile i neke druge soli, kao što su magnezijeve soli u većoj kolicini koje bi joj dale gorčinu. Medutim, male količine magnezijevih i kalijevih soli poboljšavaju ukus morske soli i daju joj veću slanoću, pa je u prehrani potrebno uzeti manje morske nego kamene soli što joj svakako daje prednost pred kamenom soli.
Količina soli koju unosimo ovisi o individualnim prehrambenim navikama. Oko 20% ukupnoga dnevnog unosa soli potiče od namirnica koje prirodno sadrže so, na primjer jaja, meso i riba. Naknadnim dosoljavanjem hrane kuhinjskom solju unesemo oko 15% ukupno unesene soli. Ostatak od 75% ukupno unesene soli, potice od procesiranih namirnica koje najčešce niti ne doživljavamo kao slane jer so prisutna u tim namirnicama oku nije vidljiva.
Kuhinjska morska sol uz NaCl sadrži i soli magnezija, kalija, kalcija i još mnogo drugih u manjim količinama. Sve su te soli preko potrebne za život i rast organizma. Njihov nedostatak može izazvati teške bolesti, pa i smrt. Ne zaboravimo činjenicu da je omjer sadržaja Na, Mg, K i Ca u morskoj soli vrlo sličan omjeru tih soli u krvi Kuhinjska morska so obogacena jodom nezamjenljiv je izvor minerala u ljudskom organizmu. I zato nije ni cudno što je vec u staro doba grčki pjesnik Homer napisao "So je božanstvena".